Radio drama

1750 grama (prema predstavi Zagrebačkog kazališta mladih Eichmann u Jeruzalemu) / Kazališni koncept (redatelj: Jernej Lorenci) dovodi pred gledatelje osam glumaca koji (u svoje ime) komentiraju suđenje nacističkom zločincu, Adolfu Eichmannu, te dokumente, knjige i filmove koje su, pripremajući se za rad, glumci morali pročitati i gledati da bi se bavili ovim slučajem i temom koja iz njega proizlazi – porijeklom i prirodom zla. Radijski projekt redatelja Petra Vujačića svjedoči o njihovim iskazima zadržavajući dokumentarnost stila, te pretvarajući mikrofon u svjedoka njihovog glumačkog i osobnog nastupa. Minimalnim uplivom glazbe (skladatelj: Davor Rocco) i efekata (ton majstor: Dalibor Piskrec) ovaj audio dokument postaje zahvaljujući svojoj svedenosti izrazito sugestivan i bolan, te potpuno nova struktura i žanr. Mikrofon se pokazuje kao moćno sredstvo bilježenja misli, a još više emocije. Igraju: Katarina Bistrović Darvaš, Dado Ćosić, Frano Mašković, Mia Melcher, Pjer Meničanin, Rakan Rushaidat, Lucija Šerbedžija i Vedran Živolić

H. Barbusse: Pisam supruzi/ Henri Barbusse, na početku rata, 1914 godine, ima reputaciju pisca i urednika, star je 41 godinu i deklarirani pacifist koji ipak odlazi u rat smatrajući da mu je dužnost braniti francusku domovinu. Dok se bori na prvoj liniji ili radi u pozadini, u sanitetu, piše neprestance pisma supruzi, fotografira i piše prozu koju postupno uobličava u romanesknu građu. Smatra da je arhiviranje ratne strahote način borbe protiv svih budućih ratova. No, u svemu tome dolazi i do duboke spoznaje o ljudskoj gluposti koja će vrlo vjerojatno već za dvadesetak godina dovesti do nove svjetske klaonice, te prokazuje nacionalizam kao put koji vodi tome.

Davor Špišić: Žena himna / Životopis Paule von Preradović (1887. – 1951.), austrijske književnice, unuke Petra Preradovića i autorice austrijske himne, dao je povod Davoru Špišiću za pisanje dramskog teksta „Žena himna“ za koji je prošle godine dobio prvu nagradu na natječaju „Marin Držić“. Naime, život Paule Preradović oblikovali su turbulentna povijesna događanja (razdoblje na prijelazu dva stoljeća, raspad Austro Ugarskog carstva, razdoblje dva svjetska rata, nastanak dviju diktatura), pa se i same intencije teksta razvijaju na dvije razine: intimnoj i epskoj. No, Špišić se odlučio za metaforičnu zgusnutost u kojoj znak postaje sve – i lice, i kostim, i rekvizita, i didaskalija, da bi koncentrirao pozornost na povijesni tijek i njegovu neumoljivu snagu koja izaziva oblikovanje velikih karaktera i talenata. Redatelj Petar Vujačić transponirao je „Ženu himnu“ na postavkama koje uključuju maksimalnu uronjenost u medij zvuka i sa svojim suradnicima – ton majstorom Tomislavom Šamecom i skladateljem Davorom Roccom – uronio u aoscijativnu i znakovitu radiofonsku mrežu. Uspješnost postupka podržana je preciznom, nadahnutom igrom glumačkog ansambla. U ulozi Paule Preradović: Karmen Sunčana Lovrić, Iskra Jirska i Katarina Bistrović Darvaš; Helena: Barbara Prpić, Dušan: Darko Milas; Gerda: Mia Krajcar; Irina: Marija Tadić; glas: Tomislav Martić.

Konstantin Levin - drugo glavno lice velikog romana. Priča u čijem životu postoje dvije konstante - uporno propitivanje smisla, te ljubav prema Kiti Ščerbackoj. Uz prvi dio ovog diptiha (u kojem smo pratili Anu kroz razdoblje potpunog rastrojstva koje je odvodi u smrt) ovaj nam drugi dio baziran na liniji Konstantina Levina upotpunjuje uvid u strukturu velikog djela, jer, napomenimo, veliki pisac Levina i Anu Karenjinu neposredno povezuje tek u jednom jedinom susretu. Radijska dramatizacija je strukturirana po slikama između kojih se proteže dulji vremenski period, no sve je povezano Levinovim monolozima i ljubavnim osjećanjem prema Kiti. Redateljica Stephanie Jamnicky s ton majstoricom Lanom Deban potražila je uporište u gradnji realističke zvučne slike koja nas svojom preciznošću odvodi u predjele ruskog sela devetnaestog stoljeća, dok je glazba Mare Marketa, skladana za ovu priliku, nježna i čeznutljiva nadogradnja.

Fjodor Sologub: Mali čovjek / Dramatizacija fantastične pripovijetke ruskog književnika Fjodora Sologuba donosi nam tragikomične zaplete oko Saranina, čovjeka malenog rastom, koji primjenom magičnog napitka želi riješiti svoj problem koji ga ugrožava u braku i u društvu. No, čarolija djeluje u suprotnom smjeru, pa se on, sve manji i manji, upućuje u potragu kako bi spriječio smanjivanje. U duhu ruske fantastike i groteske, upoznajemo lepezu neobičnih likova iz različitih društvenih slojeva, a element magije funkcionira kao prokazatelj osobnih i društvenih problema svakog “malog čovjeka”. Redatelj Mislav Brečič naslovnu ulogu je dodijelio sjajnom Željku Duvnjaku, a ostale uloge Jeleni Miholjević, Svenu Medvešeku, Petru Leventiću, Peri Juričiću, Pjeru Meničaninu, Rakanu Rushaidatu i Denisu Bosaku.

L.N.Tolstoj: OTAC SERGIJE Redatelj: Mislav Brečić; prijevod: Jakša Kušan; dramatizacija: Vedrana Vrhovnik; glazbena urednica: Adriana Kramarić; ton majstor: Dubravko Robić; urednica: Lada Martinac-Kralj. Glume: Krešimir Mikić, Živko Anočić, Vinko Kraljević, Marija Škaričić, Jelena Miholjević, Milica Manojlović, Tomislav Martić, Olga Pakalović, Biserka Ipša. Premijerno emitirano: 04. 11. 2014. Mladi, bogati, ambiciozni plemić s vojnom karijerom odlučuje ostaviti svjetovni život nakon priznanja svoje zaručnice da je bila ljubavnica cara Nikolaja I. Postaje monah, a radnja prati njegov put u vjeri i iskušenja kroz koja prolazi. Što više traži od sebe čistu duhovnost i posvećenost Bogu iskušenja su veća. U jednoj takovoj borbi s napašću požude, sebi čak odsijeca prst. No, baš mu to donosi slavu, te postaje čudotvorac koji dodirom i molitvom liječi ljude. Neopazice upada u mrežu vlastitog ega kojem godi slava, te zgriješi sa slaboumnom djevojkom ne uspijevajući obuzdati svoju strast. Poslije toga bježi da bi smirenje našao u prosjačkom odijelu i služenju najpotrebitijima. Sam Tolstoj objašnjavao je ovu pripovijetku kao borbu, „ne s požudom, ona je samo epizoda ili prvi stupanj, glavna je borba protiv nečega drugog – protiv ljudske slave“. Pripovijetka je bila dva puta ekranizirana i imala svoju nijemu verziju 1918., te suvremenu 1978. Veliko je pitanje da li u stoljeću u kome su zabava, užici i komocija alfa i omega života zapadne civilizacije, ovakva borba s vlastitim egom može imati odjeka. No, ako bez konzumentskih zanosa ne možemo zamisliti život, možemo li ga zamisliti bez ljudi posvećenih dobru?

"Novela o šahu" posljednje je majstorsko postignuće austrijskog pisca Stefana Zweiga koje je napisao u brazilskom azilu samo nekoliko dana prije nego li je počinio samoubojstvo 1942. godine. Ovo je jedino djelo u kojem Zweig kritički progovara o posljedicama nacizma, a to čini karakterističnim psihološkim pristupom otkrivajući neizvjesnu priču o ludilu, progonu i opsesiji praćenima u igri šaha. Igraju: Dražen Šivak, Frano Mašković, Joško Ševo, Hrvoje Barišić, Marko Cindrić, Dora Polić Vitez, Zoran Gogić, Filip Križan, Luka Stilinović, Silvio Mumelaš Prema prijevodu Branke Grubić dramatizirala i režirala Silva Ćapin; ton majstor: Dalibor Piskrec; glazbeni urednik: Maro Market