Audio Žurnal

Gost novog izdanja Žurnalovog podcasta "Radićeva 2" je pisac, urednik, izdavač, knjižar - Damir Uzunović. Povod za razgovor bila je njegova nova knjiga "Pariški maraton" koja je nedavno počašćena nagradom "Skender Kulenović". 
Radi se o neobičnoj knjizi, dvodnevnom dnevniku, u kojem se zajedno sa piscem i njegovim sinom čitaoci kreću po scenama još nenapisanog romana. 
Naš urednik Selvedin Avdić sa Damirom Uzunovićem razgovarao je i o pouzdanosti sjećanja, razlici između knjižara i biblioteka, Buybooku, Bookstanu, Milleru, Duras, Homeiniju, Koreji...

U specijalnom izdanju Žurnalovog podcasta "Radićeva 2" naš urednik Selvedin Avdić razgovarao je sa jednim od najvažnijih regionalnih pisaca, čija svaka nova knjiga predstavlja prvorazredan kulturni događaj - Semezdinom Mehmedinovićem. 

Razgovor je organizovan pred publikom u sarajevskom pozorištu SARTR, a razgovaralo se o njegovoj novoj knjizi "Mali roman o tišini", ali i o ostalim knjigama, uzbudljivoj biografiji, tišini, bolu, sjećanju, ratu, prijateljstvu, mogućnosti povratka... i o književnosti, najviše o književnosti koja je za Mehmedinovića nepresušan izvor volje za životom.

Damir Imamović je muzičar, pisac, kantautor, kompozitor, etnomuzikolog, najbolji evropski umjetnik po izboru časopisa "Songline", osoba širokih interesovanja s kojom je uvijek zadovoljstvo razgovarati.

U "Radićevu 2" stigao je sa velike američke turneje. Još uvijek ga je mučio jet lag, ali je ipak koncentrisano odgovorio na sva pitanja našeg urednika Selvedina Avdića koji neupućeno smatra da je jet lag samo buržujska izmišljotina.

Adisa Bašić je profesorica poezije, kritike i kreativnog pisanja na Univerzitetu u Sarajevu, doktorirala je na komičkom pristupu erotskoj ljubavi u južnoslovenskoj lirici, napisala je pet zbirki poezije. Njen roman "Knjiga o Almiru", za vrlo kratko vrijeme doživio je niz priznanja i dobio redom pozitivne kritike. Taj roman je okosnica razgovora između književnice i našeg urednika Selvedina Avdića u "Radićevoj 2".

U Žurnalovom podcastu "Radićeva 2" razgovaramo sa Borom Kontićem, novinarom, sada već veteranom, i jednim od najboljih urednika u BiH, koji je vodio neke od najzanimljivijih projekata u istoriji medija na ovim prostorima. Ove godine zaokružuje karijeru od pola vijeka. 
U "Radićevoj 2" govori o svom novinarskom radu koji su obilježili čestitost, profesionalna dosljednost, ali i strast i ljubav, bez čega, naglašava, nema dobrog novinarstva.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Istraživali smo:

 Slušaj Žurnal!

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Helem Nejse je bosanskohercegovački umjetnički kolektiv čiji rad obuhvata muziku, animirani serijal, kvizove, Talent akademiju... Prošle godine obilježili su 10 godina postojanja. U razgovoru sa našim urednikom Selvedinom Avdićem, u Radićevoj 2 prave rekapitulaciju do sada postignutoga i otkrivaju nove planove. 

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Istraživali smo:

 Slušaj Žurnal!

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Ruku na srce, čoveku koji je umislio da je hibrid Napoleona, mesije i kralja nije lako da shvati kako je izgubio legitimitet, a još teže mu je da zamisli da će morati da se odvoji od trona za koji mu je priraslo srce, kao i još neki delovi tela. Uspaničen, uplašen, zbunjen, nesposoban da shvati šta se to odjednom dešava kad je do juče izgledalo da će vladati sto godina – potpuno je pogubio konce, i pravi grešku do greške.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Nema utakmica bez faulova ali ni bez lijepih poteza. Upravo tako nam teku i životi. Ka velikom jedinstvu..

Pošto su ratovi odavno završeni, radikali i njihovi naprednjački naslednici više nisu u mogućnosti da seju zlo po komšiluku, kao što su to činili vo vremja ono. Danas su im preostali samo sunarodnici, građani Srbije, pa prema njima šire bezobalnu mržnju, kleveću ih, difamiraju, tlače, gaze, tuku, pljačkaju i ponižavaju na sve moguće načine.

Edin Ramulić preživio je logor u Trnopolju i prošao najteža ratišta na prvim linijama. Nakon rata vraća se u Prijedor i nastavlja borbu - ovaj put za istinu o stradanjima. Jedan je od osnivača Dana bijelih traka, beskompromisan, nepotkupljiv, uvjeren da se protiv nacionalizma moguće boriti samo istinom.
Domaćin u "Radićevoj 2" je naš urednik Selvedin Avdić.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Voz je odjednom stao uz jaku metalnu škripu, skoro mi je oborio glavu na koljena. Izašao sam u hodnik i otvorio prozor. Stanica je bila pusta, vjetar je dizao prašinu i fijukao kao u kaubojskim filmovima. Sa nekog tranzistora, odnekle, probijali su se komadići vijesti.

Tamni drvoredi, tako se zove Bunjinova knjiga priča s kojom se gledam već danima. Stoji mi pored glave a ja ni da zavirim u nju. Kao da ću nešto strašno, nešto puno veće od mene spoznati ako otvorim te tamne korice. A plašim se novih spoznaja kako godine idu.

Godinama nakon što je odselio iz mog grada, slao mi je pakete tuđih stvari, koje bih ja ostavljala u kutiji, u sobi u kojoj sve s kojim ne znam šta bih. Možda se neki vlasnik javi. Niko se nije javio. Uskoro je prestao.

Postalo je očigledno da Srbiju poslednjih nekoliko decenija vode putinofili, antievropljani, protivnici demokratije i evropskog puta, prevaranti i šibicari koji rade direktno protiv interesa građana sopstvene zemlje. Zadržati Srbiju van NATO-a i Evropske unije – to je njihova zavetna misija. Šanse da se to promeni, da na vlast dođe neka istinska demokratska opcija okrenuta Evropi i uređenju srpskog društva – spadaju u domen fantastike.

Istraživali smo:

 Slušaj Žurnal!

Kada sam pomislio da ne postoji više ništa što me može iznenaditi na televiziji, stigao je izvjesni pjevač Marko Bulat.

Vjerovali ili ne, M. Bulat je bio gost emisije „150 minuta“ u kojoj je „objašnjavao“ fizičaru Slobodanu Bubnjeviću da je Zemlja – ravna ploča!

Hoću pisati o tome kako je ljubav paučinasta, kako paukovi lijepo pletu, kako se sunce uvijek digne ujutro vidjeli ga mi ili ne. Za razliku od svih drugih velikih boraca borim se sa sobom. Želim vidjeti kako je to kad te ljudi vole i bili su tu kad nisi bio ni za pomirisat a kamoli za voljet...

Samo želim da se zna, tko digne ruke od jednog čovjeka dignuo ih je od cijelog svijeta. Pa vi sad mahnitajte.

Vučić i njegovo najbliže okruženje počeli su da strahuju čak i od članstva sopstvene partije, što samo znači da se predstava bliži završetku...Neophodno je ubediti sopstveno članstvo da postoji velika grupa ljudi, takozvanih lojalista, koja služi za zastrašivanje i čuvanje reda u stranci, da neko slučajno ne izda vrhovnog naprednjaka.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Istraživali smo:

Prestao je brojati svoje godine, onda kad je prestao pisati. Prestao je pisati iz raznih razloga, ali kunem se, niti jedan od tih razloga nije bio gorak, tužan niti jadan. Sve, samo ne jadan, Isak to nikada sebi ne bi dopustio. Ne, on je prestao pisati kad je vidio da rastužuje druge ljude.

Zgrada oronula, djece gotovo da i nema, pa se sjetim kako je Čapljo pričao još 1979. da će se 2000. moći letjeti s Crvenog na Plavi soliter nekim (futurističkim) prijevozom!

Evo, 46 godina kasnije, još konjska zaprega kaska ulicom, prema nekadašnjoj Celulozi.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Dženat Dreković je jedan od najcjenjenijih fotografa u regiji. Diplomirao je na Akademiji lijepih umjetnosti u Beogradu i završio World Press Photo Masterclass u Berlinu. 

Radio je kao fotoreporter za dnevne novine i sedmične magazine, kao asistent na predmetima Medijska fotografija i primijenjena fotografija na Fakultetu za tehničke studije (FTS) Travnik i Kiseljak, kao zvanični fotograf na filmovima Jasmile Žbanić „Na putu“ i „Participacija“... U saradnji sa Zavodom za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić radio je na ciklusima „Ljudi sa margina“ i „Symhedonia“.  

Predsjednik je Osnivačke skupštine i rukovodilac umjetničkog savjeta Udruženja BH FOTOGRAFI, te ima status istaknutog člana.

Strategija koju studenti primenjuju naprosto je briljantna, jer potpuno ogoljuje autokratski režim i pokazuje kao na dlanu u kakav je ćorsokak dovedeno srpsko društvo. Vučić je navikao da sam odlučuje o svemu, da jedini pregovara sa nezadovoljnim građanima, da bude jedina politička figura u svim društvenim i političkim procesima. Studenti takvu njegovu naviku jednostavno ignorišu, baš kao što ignorišu i samog predsednika.

Uživala sam u zgužvanom patchworku ljudskih lica, zatalasanom čaršafu izraza koji je plesao nada mnom kao čudljivo nebo. Mislila sam da to radim zbog pisanja, mislila sam da to nekakva kreativnost kida paučinu s mojih grudi i pušta da mi tad svojstvenu pretjeranu emocionalnost pretvori u nešto korisno, ili makar zanimljivo drugim ljudima. Prestala sam, naravno, kada sam shvatila koliko sam u krivu. I da sam, tragajući za obrascima i istražujući druge, tražila svoje lice. Provela sam svoje dvadesete tražeći svoje lice, od isječaka lica drugih. 

Istraživali smo:

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Jedan učenik, koji je već više puta osvojio šipkovu grančicu, rekao je odmah na početku:

Gospodine nastavniče, ispričajte nam kako je na frontu.

Nastavnik se ugrizao za usnu i rekao: Nije onako kao što mislite...

Poznavao sam dramskog pisca kojega je morio strah od smrti. Nije krio strah, ispričao nam je kako se bori protiv smrti - čim završi dramu, odmah uvlači papir u pisaću mašinu i počinje novu. Mislio je da ga smrt neće zaskočiti usred dramske radnje.

Danas je razvidno da je dijalog između različitih mišljenja u javnosti nemoguć, točnije nedopustiv ukoliko se dotaknete „svete krave“ kapitalizma.

"...obezbedimo ljude koji nisu prepoznatljivi, koji nisu funkcioneri, koji će doći da vređaju ove ljude i da se bune što se blokira tj. da se vređaju opozicioni lideri. Neka budu kreativni… Sve to mora da se snimi i da se meni šalje snimak, da bih ja mogao da prosleđujem medijima”.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Pola deset je. Uskoro će vrijeme kad može da se uključe bušilice, uzmu u ruke čekići, upale usisivači, digne se cijela akcija renoviranja života po propisima stambenih zgrada, u deset. 

Na Dan žalosti u Srbiji i Republici Srpskoj, u povodu jezive tragedije na željezničkoj stanici u Novom Sadu, emitirina je na Prvom programu RTS-a prva epizoda dramske serije SABLJA, kako se zvala operacija vanrednog stanja nakon atentata na premijera Zorana Đinđića, 2003.
Na Dan žalosti, jer se srušila nadstrešnica "iz čista mira" i smrvila jedanaestoro ljudi...

Obećavao sam, kao što obećavaju sva djeca. Poslije zaborave. Ja ne bih zaboravio. Bila je najbolja majka na svijetu, volio sam je i bio pažljiv.  

Kamo sreće da je tako. volio sam je, da. Ali bio sam bezobziran kao sva djeca. Bezobziran, i surov. Nisam mislio da treba da budem bar malo nježan, nikad nisam rekao: mnogo radiš.

Od naprednjaka ništa ne bi smelo da nas iznenadi, nema na šta nisu spremni samo da sačuvaju pokradeno bogatstvo, moć, vlast i privilegije. Devedesetih su zajedno sa socijalistima započeli četiri rata, danas su im sukobi sa susedima nedostupni, pa im je ostalo jedino da zavojšte protiv sopstvenih građana.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

🎥 Gost u novom izdanju podcasta "Radićeva 2" je Slobodan Blagojević, pjesnik, filozof, esejista, kritičar, prevodilac... 

📚 Povod za razgovor je izuzetno važan, zove se "Velika knjiga lirske poezije Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije od početaka do danas". Radi se o trotomnom djelu, rezultatu istraživanja i rada dugom više od četiri decenije. 

👤 Ali, to nije sve, Slobodan Blagojević je izuzetno zanimljiva osoba, uzbudljive biografije, on je dobitnik Šestoaprilske nagrade 1992. godine, koja mu nikada nije zvanično uručena, osnivač Beogradskog kruga, urednik časopisa "Delo" i "Erewhon", autor velikog broja knjiga poezije, proznih i filozofskih zapisa, pod svojim imenom ili heteronimom...

Domaćin u "Radićevoj 2"je naš urednik Selvedin Avdić. 

Klinički centar iz Novog Sada saopštio je u nedelju da je preminula jedna ženska osoba (23) koja je bila veoma teško povređena u tragediji na Železničkoj stanici. Lekari su kazali da je u pitanju bila pacijetkinja sa najtežim povredama. Dodali su da su i preostalo dvoje pacijenata i dalje u kritičnom stanju. Broj žrtava nadstrešnice popeo se na 15. 

Niko nije uhapšen, niko nije pritvoren, tužilaštvo se oglašava nemuštim saopštenjima u kojima ne kaže ništa, a i to su počeli da rade tek pod pritiskom javnosti.

Ako ikad zaboravim koga volim, voljela bih da me neko podsjeti. Desi se čovjeku, pa zaboravi koga voli, a i ne zna. Toga se spiskovi ne prave, od toga bilješke mogu praviti samo u srcu. A meni srce nekad stane, kao što nekad i prosto zaboravim da dišem. Na nekoliko sekundi samo, pa nastavim, ali ako tih nekoliko sekundi potraju predugo, neka me podsjeti neko. I da dišem, i koga da volim.

Glupost funkcionira jednostavno, ima tendenciju ponavljati iste greške očekujući drugačiji rezultat te se neminovno vraća u istu točku, opet vrelu tavu uhvati za plotnu umjesto za dršku.

Vučić je napravio svoje parapolicijske snage, po uzoru na svog prethodnika Miloševića, pa pomoću njih privodi, hapsi i otima nepokorne po Srbiji, rugajući se zakonu i Ustavu ove zemlje...Za smrt nevinih ljudi koji su samo čekali prevoz i završili u grobu odgovoran je sistem korupcije, nemara, neznanja, nestručnosti i lopovluka koji je uspostavio predsednik države

Kad su ljudi prestali biti bitni drugima? Kad je to što nazivamo državom postalo bitnije od njezinih stanovnika? Uništavamo osjećaj doma kako bismo proizveli lažne vrijednosti. Kako je logistika u ratu zamijenila taktiku tako je novac zamijenio bilo kakvu vještinu i talent. Svi smo krenuli nekuda, a ne znamo kuda. Izgubljeni smo.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal

Naprednjačka bulumenta na čelu sa Aleksandrom Vučićem odmah je počela da spinuje i beži od odgovornosti, da deli direktive režimskim medijima kako da zamagle očiglednu krivicu režima za smrt 14 nevinih osoba. Ni saučešće nisu izjavili, a već su krenuli sa ogavnim lažima, falsifikatima i prebacivanjem odgovornosti na nekog drugog.

Priča se o prošlosti s kojom se niko živ ne suočava, zločinima čije počinioce nazivaju herojima, istoriju koja se mijenja prema potrebi, podižu se spomenici samo da bi se neko naljutio zbog njih, u ime mira pominje se mogućnost rata... Vrti se jedno te isto, a nas najviše zanima da nam krov ne padne na glavu i da nas ne zatrpa brdo kamenja.

Dakle, Halloween. Iako je uobičajeno vjerovanje da se tu noć trebaš prerušiti u nešto strašno, to zapravo nije istina. Prosto, tu noć trebaš biti nešto drugo. A biti nešto drugo, to zaista može biti strašno. Ove godine, ja sam odlučila da je biti neko ili nešto drugo, moguće predivno.

Istraživali smo:

Mačić ti spava u krilu a nitko ne primijeti kako nisi tu. Dovoljno im je vidjeti te. Istinski razumjeti bilo što i bilo koga ionako je stalo samo rijetkima. Zato svi pričaju a malo tko sluša i, posljedično, čuje.

Svejedno je da li je država velika ili mala, ako u njoj vlada korupcija, ako običnog građanina može da gazi svaki pripadnik vladajuće kaste, ako je društveni ambijent toksičan i nepovoljan po razvoj pojedinca, ako u njoj nema pravde i zakona, ako u njoj ništa ne funkcioniše. Depopulacija je samo logična posledica nakaradne politike koja se u Srbiji vodi već decenijama.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

U Enesovoj knjizi rijeke su živa bića, imaju dušu, razum, ali su i dalje sposobne za čuda. Podsjeća nas da je Lašva bila zlatonosna, da je Bila nekada bila "obećana ribarima", da je zbog Jasenice zauvijek pripao svijetu riba i rijeka, opisuje kako Ugar "provrije" u predvečerje, kako se mijenja od naizgled beživotne rijeke do ostvarenja najvećeg ribarskog sna, tuguje za mahovinastim ćilimima donjeg toga Ilomske, jedinstvene vlašićke rijeke koja je svima "na oči" nestala...

Zlo je erotično jer je blisko i usko vezano sa smrću, onostranim, čovjeku nepoznatim teritorijem. Područje je izvan svijesti i razuma, nepoznato i time privlačno.

Kad su na vlasti ađutant četničkog vojvode i njegovi saučesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu devedesetih, koji predstavlja nastavak četničkih klanja iz Drugog svetskog rata, u ime iste ideologije – onda proslava Dana oslobođenja može da bude samo čista perverzija. Kakvi su antifašisti na vlasti, takvo nam je i obeležavanje antifašističkog praznika.

U sedmoj epizodi Žurnalovog podcasta „Radićeva 2“ gost je DINO ŠARAN iz benda Letu Štuke - pjevač, autor i kantautor, jedan od najznačajnijih muzičara ratne i poslijeratne generacije u Bosni i Hercegovini. Dino govori o odrastanju, uticajima, inspiraciji, porodici, politici i tvrdi da je svaka ljubavna baladna temeljna, angažovana pjesma. 
Domaćin u "Radićevoj 2" je naš urednik Selvedin Avdić.

Šutio je moj prijatelj, Izet mu je ime, kažem to u prvom paragrafu, jer meni šutnja nikad nije bila zlato. Osim njegove. Njegovu sam čuvala do dana današnjeg, jer sa mnom je svoje zlato podijelio, i danas je dijelim sa svima vama koji ovo čitate.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Okreni se iza sebe i vidjet ćeš koliko si i što si napravio. Pogledaj ispred sebe i vidi koliko još toga ima što možeš napraviti.

Svi znaju kako stvari funkcionišu, svi znaju da je lopovluk suština i srž vlasti, i niko ništa ne preduzima. Istraživački novinari otkrili su na desetine koruptivnih afera, temeljno ih dokumentovali, uradili su više od pola tužilačkog posla. I nikom ništa, tužilaštva ćute kao zalivena, tužioci se prave mrtvi, jer su deo iste šeme, tako da afere ne dobijaju razrešenje na sudu.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Izborili ste svoju zemlju i ne date je zapadu. Moštujete, ekshumirate, izdajete sopstvene rudnike. Ne znate kopati, šta li? Kao, vi ne znate napraviti auto cestu, pa vam trebaju komunisti Kinezi. O, jbte...

Znam. Čovječe. Viknem.

Nadam se da će jednoga dana u Bosni i Hercegovini stasati bar jedan gradonačelnik kojega će poštovati svi građani bez obzira na političku opciju. I to ne zato što im je poklonio junicu, zaposlio sina, prepadao ih komšijom ili podmitio baklavom, nego treba li zaista napisati - isključivo zbog poštenja i rada.

Za razliku od vremenske, neljudsku nepogodu je ipak moguće izbeći, recimo biranjem pametnih, sposobnih, obrazovanih, čovečnih, ozbiljnih, posvećenih kandidata, umesto ovih bahatih, pohlepnih, alavih, sociopatski indiferentnih prema ljudskom životu. Doduše, takvi se retko kandiduju, a i kad se nekim čudom pojave – ne nailaze na naklonost glasača.

Za razliku od vremenske, neljudsku nepogodu je ipak moguće izbeći, recimo biranjem pametnih, sposobnih, obrazovanih, čovečnih, ozbiljnih, posvećenih kandidata, umesto ovih bahatih, pohlepnih, alavih, sociopatski indiferentnih prema ljudskom životu. Doduše, takvi se retko kandiduju, a i kad se nekim čudom pojave – ne nailaze na naklonost glasača.

Za razliku od vremenske, neljudsku nepogodu je ipak moguće izbeći, recimo biranjem pametnih, sposobnih, obrazovanih, čovečnih, ozbiljnih, posvećenih kandidata, umesto ovih bahatih, pohlepnih, alavih, sociopatski indiferentnih prema ljudskom životu. Doduše, takvi se retko kandiduju, a i kad se nekim čudom pojave – ne nailaze na naklonost glasača.

Za razliku od vremenske, neljudsku nepogodu je ipak moguće izbeći, recimo biranjem pametnih, sposobnih, obrazovanih, čovečnih, ozbiljnih, posvećenih kandidata, umesto ovih bahatih, pohlepnih, alavih, sociopatski indiferentnih prema ljudskom životu. Doduše, takvi se retko kandiduju, a i kad se nekim čudom pojave – ne nailaze na naklonost glasača.

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!

Istraživali smo:

Slušaj Žurnal!